Šta je kifoza?

Kifoza je stanje u kom se gornji deo leđa (oko grudnog koša) krivi unapred zbog savijanja kičme. Blaga kifoza možda ne uzrokuje zdravstvene probleme, ali može uzrokovati poteškoće u stajanju i u teškim slučajevima dovesti do bolova i problema sa disanjem. Lečenje kifoze zavisi od faktora kao što su starost, težina, vrste kifoze, istorija bolesti i poteškoće sa disanjem.
Kifoza

Koliko vrsta kifoze postoji?

Uobičajene vrste kifoze uključuju:
  • Posturalna kifoza: Ovo je najčešći tip, koji obično pogađa adolescente. To je rezultat lošeg držanja, koje rasteže ligamente i mišiće koji drže pršljenove na mestu. Međutim, ova vrsta kifoze ne izaziva bol.
  • Scheuermannova kifoza: Javlja se kod dece, gde pršljeni poprimaju klinasti oblik umesto pravougaonog. Međutim, uzrok ove vrste je još uvek nepoznat. Klinasti pršljenovi uzrokuju da se kičmeni stub savija napred, što dovodi do pogrbljenih leđa. Scheuermann-ova kifoza može biti bolna, posebno kada stojite ili sedite duže vreme.
  • Kongenitalna kifoza: Prisutna pri rođenju, ova vrsta kifoze se javlja kada se kičma ne razvija na odgovarajući način u materici i može postati teža kako starite. Zakrivljenost kičme zbog urođene kifoze može se ispraviti operacijom, čime se sprečava pogoršanje stanja.
  • Cervikalna kifoza. Nastaje kada se gornji kraj kičme, ili deo kičme pri samom dnu lobanje, savija napred umesto unazad.
  • Hiperkifoza: To je kada se kičmeni stub savija više od 50 stepeni. Ova vrsta je uobičajena za one koji imaju 40 i više godina.
  • Ankilozantni spondilitis: Ovo je bolest spondiloartropatije ili spondiloartroze. Većina pacijenata sa ovom bolešću ima hronične bolove u leđima ili kukovima.

Šta uzrokuje kifozu?

Kifoza se dešava kada pršljeni postanu klinastiji. Faktori koji uzrokuju abnormalnost oblika pršljenova uključuju:
  • Prelomi: Zakrivljena kičma može biti posledica slomljenih pršljenova, kao što je kompresijski prelom, najčešći tip.
  • Osteoporoza: Oslabljeni pršljenovi, kao rezultat osteoporoze, mogu uzrokovati krivinu kičme, posebno ako pršljenovi razviju kompresione frakture.
  • Degeneracija diska: Pršljeni diskovi su jastuci između kičmenih pršljenova. Kifoza se može pogoršati kako ovi diskovi degenerišu.
  • Drugi problemi: Kifoza kod dece može biti povezana sa stanjima poput Ehlers-Danlosovog sindroma. Pored toga, genetika takođe može igrati ulogu u nekim slučajevima urođene kifoze.

Koji su simptomi kifoze?

Uobičajeni simptomi kifoze su:
  • Pogrbljen gornji deo leđa
  • Položaj glave napred
  • Zaobljena ramena
  • Zategnute tetive.
Sledeći simptomi mogu nastati zbog teške kifoze:
  • Problem sa ravnotežom
  • Inkontinencija bešike ili creva
  • Ekstremni umor
  • Otežano disanje ili kratak dah
  • Utrnulost ili slabost u nogama
  • Ukočenost ili bol u ramenima i leđima.

Komplikacije kifoze

  • Poteškoće u obavljanju svakodnevnih zadataka: Kifoza je povezana sa oslabljenim mišićima leđa i poteškoćama u obavljanju svakodnevnih zadataka kao što su ustajanje sa stolica ili hodanje. Takođe izaziva poteškoće u vožnji i okretanju lica.
  • Problemi sa varenjem: Problemi kao što su refluks kiseline i otežano gutanje mogu se javiti kada teška kifoza komprimuje digestivni trakt.
  • Problemi sa izgledom tela: Pogrbljena leđa mogu uzrokovati da pogođeni ljudi budu samosvesni i da razviju lošu sliku o telu.

Kako se dijagnostikuje kifoza?

Lekar može naručiti sledeće testove:
  • Rendgen ili CT skeniranje (kompjuterska tomografija) : Test može otkriti deformitete pršljenova i odrediti stepen zakrivljene kičme.
  • MR (magnetna rezonanca) : MR koristi radio talase i magnetno polje za otkrivanje infekcije ili tumora u kičmi.
  • Testovi nervne provodljivosti: Za one koji imaju ukočenost ili slabost mišića, lekari mogu naručiti test nervne provodljivosti kako bi utvrdili da li postoji uklješten nerv.
  • Testovi gustine kostiju: rendgenski snimak za proveru čvrstoće kostiju radi predviđanja rizika od preloma.

Kako se leči kifoza?

Lečenje kifoze varira u zavisnosti od uzroka, težine i vrste kifoze i starosti i zdravstvenog stanja pacijenata. Modaliteti lečenja ovog stanja uključuju:
  • Lekovi: Lekovi protiv bolova i lekovi za osteoporozu mogu pomoći u upravljanju kifozom. Lekovi za jačanje kostiju mogu pomoći u sprečavanju više preloma kičme, što može pogoršati kifozu.
  • Vežbe: Vežbe koje se fokusiraju na istezanje i jačanje mišića leđa mogu pomoći u poboljšanju fleksibilnosti kičme i ublažavanju bolova u leđima.
  • Učvršćivanje: Kod dece koja aktivno rastu sa zakrivljenom kičmom od preko 65 stepeni, stezanje može da ispravi ili spreči pogoršanje kifoze.
  • Hirurgija: Hirurgija može smanjiti zakrivljenost kičme. Najčešća hirurška metoda za kifozu je operacija kičmene fuzije. Međutim, kandidati za operaciju kifoze moraju imati urođenu kifozu, ili Scheuermanovu kifozu sa krivinom većom od 75 stepeni, ili jak bol u leđima uprkos pokušajima nehirurškog lečenja.

Kako se kifoza može sprečiti?

Određene vrste kifoze se ne mogu sprečiti. Međutim, sledeći koraci mogu vam pomoći da sprečite posturalnu kifozu:
  • Održavajte zdravu težinu
  • Održavajte dobro držanje
  • Ojačajte mišiće stomaka i leđa
  • Za školsku decu, nosite školske udžbenike i pribor u čvrstom rancu ili torbi.
Ažurirano: May 15, 2025 | Izdavač: Balkan Medica Niš | O nama

Često postavljana pitanja

Kifoza je stanje u kojem se gornji deo leđa krivi unapred zbog savijanja kičme. Može izazvati bol i probleme sa disanjem u teškim slučajevima.

Uobičajene vrste kifoze uključuju posturalnu kifozu, Scheuermannovu kifozu, kongenitalnu kifozu, cervikalnu kifozu i hiperkifozu.

Simptomi kifoze uključuju pogrbljen gornji deo leđa, položaj glave napred, zaobljena ramena, kao i zategnute tetive. Teška kifoza može izazvati probleme sa ravnotežom, otežano disanje i bol u leđima.

Termini i Definicije

Kifoza je medicinski termin koji opisuje izbočinu ili zakrivljenost kičmenog stuba prema nazad, često prisutnu u torakalnom delu kičme. To je normalna krivina kičme, ali ukoliko je prekomerno izražena, može izazvati zdravstvene probleme.

Kičmeni stub je struktura sastavljena od niza kostiju poznatih kao pršljenovi, koji su postavljeni jedan iznad drugog. On omogućava zaštitu kičmene moždine, podršku glavi i trupu, i omogućava pokretljivost.

Torakalni deo kičme obuhvata dvanaest pršljenova koji se nalaze između cervikalnog (vratnog) dela i lumbalnog (donjeg) dela kičme. Ovaj deo kičmenog stuba povezan je sa rebrima i oblikuje zadnji zid grudnog koša.

Pršljenovi su kosti koje formiraju kičmeni stub. Oni su međusobno povezani diskovima i ligamentima i omogućavaju fleksibilnost i pokretljivost kičmenog stuba. Svaki pršljen ima telo i luka, koji zajednički štite kičmenu moždinu.

Kičmena moždina je produžetak centralnog nervnog sistema koji se proteže od mozga kroz kičmeni stub. Ona prenosi impulse između mozga i ostatka tela, omogućavajući motoričke funkcije i senzaciju.

Hiperlordoza je stanje koje karakteriše prekomerna zakrivljenost lumbalnog (donjeg) dela kičme. Iako nije direktno povezana sa kifozom, oba stanja mogu nastati zajedno i izazvati probleme sa držanjem tela.

Posturalna kifoza je oblik kifoze uzrokovan lošim držanjem tela tijekom vremena. To nije strukturni problem, već rezultat nespravno držanja prilikom stajanja ili sedenja, često viđen kod mladih.